Izložbe:
– LoBol, Karninčića dvori, Bol, otok Brač (2015.)
– Darovnice 2012-2013, zajednička izložba, Galerija umjetnina Split, Split (2013.)
– Dina i Lovre Jakšić, zajednička izložba, Galerija Krka, Ljubljana, Slovenija (2012.)
– Dina i Lovre Jakšić, zajednička izložba, Galerija Krka, Novo Mesto, Slovenija
(2012.)
– Skulptura u kamenu 1991.-2011., zajednička izložba, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2011.)
– More ljudi obala, zajednička izložba, Muzej grada Šibenika, Šibenik (2010.)
– Ready Made-Rukotvorina-Igračka-Fetiš, zajednička izložba, 36. Splitski Salon, Dioklecijanovi podrumi, Split (2009.)
– Skulpture, samostalna izložba, Društveni dom Retond, Donji Humac, otok Brač (2009.)
– Jurjeva Katedrala, zajednička izložba, Galerija Sv. Krševana, Šibenik (2009.)
– Misterij forme, samostalna izložba, Salon Galić, Split (2009.)
– Misterij forme, samostalna izložba, Muzej grada Trogira, Trogir (2009.)
– Kamene skulpture, samostalna izložba, Muzej grada Zadra, Zadar (2009.)
– Izložba studenata Likovne akademije Sveučilišta u Splitu, zajednička izložba, Široki Brijeg, BiH (2008.)
– Hrvatski umjetnici na temu Pasije, zajednička izložba, Muzej Mimara, Zagreb (2008.)
– Galerija Jakšić, zajednička izložba Lovre i Dine Jakšić, Donji Humac, otok Brač (2007.)
– IX. Trijenale Hrvatskog kiparstva, zajednička izložba, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2006.)
– Diplomski radovi, samostalna izložba, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, Split (2005.)
– Škola likovnih umjetnosti u Splitu, zajednička izložba, Galerija umjetnina, Split (1999.)
– Umjetnici otoka Brača, zajednička izložba“, Supetar, otok Brač (1996.)
Javni radovi:
– Stojeća figura, skulptura, Društveni dom Retond, Donji Humac, otok Brač (2009.)
– Prvom Hrvatskom Predsjedniku Dr. Franji Tuđmanu, spomenik, Neržišća, otok Brač (2010.)
– Milenijski Križ, raspelo, Domuscroata – Dom Hrvatskih hodočasnika, Rim, IT (2010.)
– Vitez, spomenik poginulim braniteljima, Golo Brdo, Sutivan, otok Brač (2011.)
– Majka Božja, kip, Gornji Brgat, Župa Dubrovačka (2014.)
– Jean Michel Nicolier, bista francuskog dragovoljca postavljena u gradu Vukovaru na šetnici (2015.)
– Majka i dijete, kip, novo rodilište u Splitu (2015.)
Osvrt
Osvrt na radove Lovre Jakšića napisala je poznata povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović koja neprekidno prati rad obitelji Jakšić u svim njihovim projektima pišući i objavljujući tekstove o njima.
Pokretačka motivacija stvaralaštva Lovre Jakšića određena je aktivnim i izravnim kontaktom, koji kipar ostvaruje sa svojim najdražim materijalom, kamenom: sa segetskim i bračkim kamenom, prilepskim i kararskim mramorom… Oblici i teme skulptura motivirani su, uvelike, kiparevom fascinicijom kvalitetom kamena, karakteristikama poput svjetlucave bjeline, njegove strukture i tvrdoće. Ruka svojim posezanjem u materiju otkriva i prepoznaje njezinu mjeru, logiku i priču, te joj pomaže da se sljubi s određenim sadržajem koji se u skulpturi ostvaruje. Haptički odnos umjetnika prema materijalu zadržan je i u životu van atelijera, pa tako Lovrine skulpture jednostavno mame dodir i neposredno otkrivanje dinamičnih pretapanja različitih površina, i odnosa punine i praznine koji se na njima izmjenjuju.
Upravo se u varijabilnom prelaženju grublje obrađenih površina u glatke, savršeno uglačane plohe, te po uvođenju šupljina, koje rahle i rastvaraju formu, ostvaruje specifičnost njegova kiparskoga rukopisa. Likovni kritičari mahom ističu njegovu organsku kvalitetu. Napose se u ranim Lovrinim radovima zamjećivala bliskost sa škrapama bračkoga krajolika. Njome se autor približio obiteljskoj tradiciji (skulpture Poslije atomskoga rata njegova imenjaka, djeda, samoukoga kipara), ali i tradiciji modernoga hrvatskog kiparstva (napose djelima njegova otočanina, Valerija Michielija).
Važno je istaknuti kako u Lovrinu opusu nalazimo primjere iznimne vještine portretnoga prikazivanja, te spremnosti da se uhvati u koštac sa zahtjevima realizma. Ponajprije su to sepulkralni radovi, djela namijenjena crkvama i spomenička rješenja. No, u ostvarenjima koje oblikuje vođen isključivo vlastitom potrebom kreativnog istraživanja, zamjetno je supostojanje apstraktnoga i figurativnoga poimanja forme. Također, evidentno je da je tema koja ga ponajviše zanima i inspirira – ljudska glava i tijelo, bilo osamljeno ili spojeno u paru. Tijelo je uostalom vječna potka skulptorskoga razmišljanja, bez obzira na stilsku uvjetovanost i materijal u kojemu je ono oživotvoreno.
Ipak, čini nam se da je život tijela (i djela) u kamenu, koji traje od prapovijesti, partikularan, i da kamena put svaki put odjekuje drugom rezonancom značenja. Odabir kamena, odnosno mramora, ne određuje samo pitanje valorizacije metiera, umjetnikova estetskog identiteta i nazora, on uvjetuje i simboličku mnogoznačnost, i prizivanje bogate skulptorske povijesti antike i renesanse. Potonje uopće ne podrazumijeva imitiranje i poticanje formalne sličnosti.
Jedna od mogućih simboličkih faseta odabira rečenoga materijala je i potraga za duhovnim vrijednostima. Profinjeno razlistavanje kiparske forme u krilata stvorenja, anđele, odterećeno je simplificirane dopadljivosti, suvišne deskripcije, nepotrebnih simbola i tereta naracije. Suptilni momenti ostvareni su u finim detaljima, ritmu praznina i punih volumena, u koje promatrač unosi subjektivne asocijacije.
Iznimno su signifikantne ekspresivne udubine, dugačke i duboke, hrapavo obrađene brazde, kojima kipar animira, razdire svoje figure. Dramatičnim urezivanjem postiže začudnost prizora, te posvemašnju napetost između vanjske opne i unutrašnjosti koju ona obavija. Njezinim naglašavanjem sugerira se trenutak introvertiranosti, koji je uostalom inherentan svakom pojedincu. Osim na forme koje impliciraju duhovnost i introspekciju, Lovre je upućen i na senzualniju modelaciju, koja omekšava formu, povija je i spaja u intrigantne kompozicijske koloplete.
Lovrino iskustvo forme zbog svoje okrenutosti prema neposrednosti i vitalnosti materijala, kojem se svakodnevno obraća, neprestano je poticano na preispitivanje i variranje postignutih rješenja. Time ono ostaje prepoznatljivo, ali i otvoreno novim iskazima.
Barbara Vujanović, povjesničarka umjetnosti