Izložbe | Jakšić Galerija

SAMOSTALNE I SKUPNE IZLOŽBE:

„Art Night Milna“, festival suvremene umjetnosti, Milna (2022.)
„Zapisi iz unutrašnjeg kamenoloma“, samostalna izložba, Galerija Branislava Deškovića, Bol, otok Brač (2020.)
Likovna kolonija Mimice, Treći kiparski simpozij „Project Via Artistica“ (2018.)
LoBol, Karninčića dvori, Bol, otok Brač (2015.)
„Darovnice 2012.–2013.“, skupna izložba, Galerija umjetnina Split, Split (2013.)
Dina i Lovre Jakšić, zajednička izložba, Galerija Krka, Ljubljana, Slovenija (2012.)
Dina i Lovre Jakšić, zajednička izložba, Galerija Krka, Novo Mesto, Slovenija (2012.)
„Skulptura u kamenu 1991.–2011.“, skupna izložba, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2011.)
„More, ljudi, obala“, skupna izložba, Muzej grada Šibenika, Šibenik (2010.)
„Ready Made – Rukotvorina – Igračka – Fetiš“, skupna izložba, 36. Splitski salon, Dioklecijanovi podrumi, Split (2009.)
„Skulpture“, samostalna izložba, Društveni dom Retond, Donji Humac, otok Brač (2009.)
„Jurjeva katedrala“, skupna izložba, Galerija sv. Krševana, Šibenik (2009.)
„Misterij forme“, samostalna izložba, Salon Galić, Split (2009.)
„Misterij forme“, samostalna izložba, Muzej grada Trogira, Trogir (2009.)
„Kamene skulpture“, samostalna izložba, Muzej grada Zadra, Zadar (2009.)
Izložba studenata Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu, skupna izložba, Široki Brijeg, Bosna i Hercegovina (2008.)
„Hrvatski umjetnici na temu Pasije“, skupna izložba, Muzej Mimara, Zagreb (2008.)
Galerija Jakšić, zajednička izložba Lovre i Dine Jakšić, Donji Humac, otok Brač (2007.)
IX. trijenale hrvatskog kiparstva, skupna izložba, Gliptoteka HAZU, Zagreb (2006.)
„Diplomski radovi“, samostalna izložba, Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu, Split (2005.)
Škola likovnih umjetnosti u Splitu, skupna izložba, Galerija umjetnina, Split (1999.)
„Umjetnici otoka Brača“, skupna izložba, Supetar, otok Brač (1996.)

JAVNI SPOMENICI I REALIZIRANI PROJEKTI:

Kameni ambon za crkvu sv. Ivana Krstitelja, Postira, otok Brač (2026.)
Spomenik poginulom vatrogascu Goranu Komlencu, Dubrovnik (2024.)
Spomenik Mariju Puratiću, bračkom izumitelju, Sumartin, otok Brač (2024.)
Kameni oltar za crkvu sv. Fabijana i Sebastijana, Donji Humac, otok Brač (2024.)
„Judita“, monumentalna skulptura u dvorištu Gimnazije Marka Marulića, Split (2021.)
„Ruža Hrvatska“, monumentalna skulptura ispred Nacionalne memorijalne bolnice, Vukovar (2021.)
Kamena bista prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, Hrvatski klub Adelaide, Australija (2019.)
Kamena skulptura „Majka i dijete“, atrij novog rodilišta, Split (2015.)
Kamena bista francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, Vukovar (2015.)
Kip „Majka Božja“, Gornji Brgat, Župa Dubrovačka (2014.)
Spomenik poginulim braniteljima „Vitez“, Golo Brdo, Sutivan, otok Brač (2011.)
Milenijski križ, Domus Croata – Dom hrvatskih hodočasnika, Rim, Italija (2010.)
Spomenik „Prvom hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu“, Nerežišća, otok Brač (2010.)
Župna crkva Srca Isusova i Marijina – krstionica, Mlinište (Vidonje) (2009.)
Župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana – ambon, Donji Humac, otok Brač (2009.)
„Stojeća figura“, Društveni dom Retond, Donji Humac, otok Brač (2009.)
Crkva sv. Kuzme i Damjana – ambon i oltar, Dračevica, otok Brač (2006.)
Župna crkva sv. Fabijana i Sebastijana – krstionica, Donji Humac, otok Brač (2006.)

Osvrt

Stručni osvrt na skulpture i umjetnički opus akademskog kipara Lovre Jakšića napisala je povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović, dugogodišnja pratiteljica rada obitelji Jakšić i autorica brojnih tekstova o njihovim skulpturama, izložbama i umjetničkim projektima.

Pokretačka motivacija stvaralaštva Lovre Jakšića određena je aktivnim i izravnim kontaktom, koji kipar ostvaruje sa svojim najdražim materijalom, kamenom: sa segetskim i bračkim kamenom, prilepskim i kararskim mramorom… Oblici i teme skulptura motivirani su, uvelike, kiparevom fascinicijom kvalitetom kamena, karakteristikama poput svjetlucave bjeline, njegove strukture i tvrdoće. Ruka svojim posezanjem u materiju otkriva i prepoznaje njezinu mjeru, logiku i priču, te joj pomaže da se sljubi s određenim sadržajem koji se u skulpturi ostvaruje. Haptički odnos umjetnika prema materijalu zadržan je i u životu van atelijera, pa tako Lovrine skulpture jednostavno mame dodir i neposredno otkrivanje dinamičnih pretapanja različitih površina, i odnosa punine i praznine koji se na njima izmjenjuju.

Upravo se u varijabilnom prelaženju grublje obrađenih površina u glatke, savršeno uglačane plohe, te po uvođenju šupljina, koje rahle i rastvaraju formu, ostvaruje specifičnost njegova kiparskoga rukopisa. Likovni kritičari mahom ističu njegovu organsku kvalitetu. Napose se u ranim Lovrinim radovima zamjećivala bliskost sa škrapama bračkoga krajolika. Njome se autor približio obiteljskoj tradiciji (skulpture Poslije atomskoga rata njegova imenjaka, djeda, samoukoga kipara), ali i tradiciji modernoga hrvatskog kiparstva (napose djelima njegova otočanina, Valerija Michielija).

Važno je istaknuti kako u Lovrinu opusu nalazimo primjere iznimne vještine portretnoga prikazivanja, te spremnosti da se uhvati u koštac sa zahtjevima realizma. Ponajprije su to sepulkralni radovi, djela namijenjena crkvama i spomenička rješenja. No, u ostvarenjima koje oblikuje vođen isključivo vlastitom potrebom kreativnog istraživanja, zamjetno je supostojanje apstraktnoga i figurativnoga poimanja forme. Također, evidentno je da je tema koja ga ponajviše zanima i inspirira – ljudska glava i tijelo, bilo osamljeno ili spojeno u paru. Tijelo je uostalom vječna potka skulptorskoga razmišljanja, bez obzira na stilsku uvjetovanost i materijal u kojemu je ono oživotvoreno.

Ipak, čini nam se da je život tijela (i djela) u kamenu, koji traje od prapovijesti, partikularan, i da kamena put svaki put odjekuje drugom rezonancom značenja. Odabir kamena, odnosno mramora, ne određuje samo pitanje valorizacije metiera, umjetnikova estetskog identiteta i nazora, on uvjetuje i simboličku mnogoznačnost, i prizivanje bogate skulptorske povijesti antike i renesanse. Potonje uopće ne podrazumijeva imitiranje i poticanje formalne sličnosti.

Jedna od mogućih simboličkih faseta odabira rečenoga materijala je i potraga za duhovnim vrijednostima. Profinjeno razlistavanje kiparske forme u krilata stvorenja, anđele, odterećeno je simplificirane dopadljivosti, suvišne deskripcije, nepotrebnih simbola i tereta naracije. Suptilni momenti ostvareni su u finim detaljima, ritmu praznina i punih volumena, u koje promatrač unosi subjektivne asocijacije.
Iznimno su signifikantne ekspresivne udubine, dugačke i duboke, hrapavo obrađene brazde, kojima kipar animira, razdire svoje figure. Dramatičnim urezivanjem postiže začudnost prizora, te posvemašnju napetost između vanjske opne i unutrašnjosti koju ona obavija. Njezinim naglašavanjem sugerira se trenutak introvertiranosti, koji je uostalom inherentan svakom pojedincu. Osim na forme koje impliciraju duhovnost i introspekciju, Lovre je upućen i na senzualniju modelaciju, koja omekšava formu, povija je i spaja u intrigantne kompozicijske koloplete.
Lovrino iskustvo forme zbog svoje okrenutosti prema neposrednosti i vitalnosti materijala, kojem se svakodnevno obraća, neprestano je poticano na preispitivanje i variranje postignutih rješenja. Time ono ostaje prepoznatljivo, ali i otvoreno novim iskazima.

Barbara Vujanović, povjesničarka umjetnosti