S velikim zadovoljstvom dijelimo vijest da je u najnovijem broju časopisa Prostorija, koji izlazi uz Slobodnu Dalmaciju, objavljen opsežan i inspirativan članak o obitelji Jakšić i našem dugogodišnjem radu u području kulture, umjetnosti i obrade kamena.
Prostorija je specijalizirano tematsko izdanje posvećeno arhitekturi, dizajnu, prostoru i suvremenim kreativnim praksama. Čitateljima donosi pažljivo birane priče o ljudima, projektima i idejama koje oblikuju prostor i vizualnu kulturu, pa nam je posebno drago što je upravo naš rad prepoznat kao dio takvog konteksta.
Jedan lijep i sadržajan dan proveli smo u Donjem Humcu s dragom novinarkom Marinom Knežević Petković i njezinim timom. U opuštenoj, ali vrlo fokusiranoj atmosferi razgovarali smo o obiteljskoj tradiciji, suvremenim iskoracima i životu s kamenom. Rezultat tog druženja je topao i slojevit tekst koji na autentičan način prenosi našu priču.
Kako novinarka ističe, riječ je o „živom ateljeu jedne od najistaknutijih kamenoklesarskih obitelji – obitelji Jakšić“, koja već četvrtu generaciju „majstorski spaja tradiciju i suvremeni izraz, pretvarajući brački kamen u umjetnička djela“. Posebno nas raduje što je prepoznata i atmosfera našeg prostora, jer „Jakšić galerija nije statično mjesto, već živi organizam, stalno u dijalogu između kamena, boje, tkanine i prostora“.
U tekstu se snažno ocrtavaju i individualni umjetnički rukopisi članova obitelji. Za Lovru Jakšića autorica izdvaja njegov jasan umjetnički credo: „Likovna estetika mi je ispred simbolike. Svako moje djelo mora imati sklad, proporciju, kamen ‘dušu’, u prostoru i vremenu.“
O senzibilitetu Ide Stipčić Jakšić posebno dojmljivo piše kroz njezine riječi: „Kamen u nakitu nije samo kamen. To je otok. To je naše djetinjstvo, naši životi, naše razmirice i naši mirisi.“
Za Dinu Jakšić Pavasović tekst precizno bilježi njezinu prirodnu povezanost s medijem: „Najmlađa članica obitelji, Dina Jakšić Pavasović, u umjetnost je uronjena odmalena.“
Dok Dražen Jakšić svoj odnos prema zanatu sažima jednostavno i snažno: „Uvijek sam volio raditi rukama. Ruka je moćna stvar, znaš. Ja sam prije klesa, nego sam ‘hodi’.“
Članak donosi presjek našeg djelovanja – od klesarske radionice i kiparstva do slikarstva, dizajna i projekata u javnom prostoru – te potvrđuje koliko je snažna veza između obiteljske tradicije i suvremenog stvaralaštva.
Zahvaljujemo Marini Knežević Petković i cijelom timu časopisa Prostorija na predivnoj suradnji i tekstu koji je s puno razumijevanja i senzibiliteta prenio našu priču.
